Ružičasto mi odgovara
zato što sve boje mogu spojiti
u jednu boju
boju ljubavi!
Samo da jos načinim nijanse
i da u pinku probdijem ostatak noći.
Tamo gdje boje ratove vode
tu,sigurno drugi nemaju mjesta.
Tu sam sreo tebe.
Za noć više vremena nemam
i tamo gdje nalazim tebe
to je mjesto gdje sam izgubio sebe.
Ćuteći prilazim sa izgubljenih stvari
na nova jutra posle napornih noci i mucenja sebe.
Tu, u pinku odlazem zore sa nadom
da idem ka novome jutru.
Čemu pjesma kad oči su vlažne
Čemu riječi kad treperi duša
zašto tijelo mora biti toplo
kad davno smo izgubili snagu
čemu suze
bol smo potopili čašom vina za kafanskim stolom
čemu ljubav kad skrivamo ruke
od dodira izgubljenih snova
čemu pjesma
čemu riječi glupe
kad možemo živjeti ovako
Te noći
sunce je ostalo duže sjati
na tamnožutoj pozadini neba
i ptice su zbunjeno pjevale noći,
obučenoj u maskirnu boju dana.
Još se ništa nije znalo!
Tek jutro,taj vječiti sudac,
isprosi oprost za lutalicu vječnu.
Za vagabunda.
Tad noć vrati svoj mir
i sve što uz to ide,
a sunce zadrža kostim.
Jednom,
opet,
da ti uđe u san,
u dan, u život tvoj.
