Te noći
sunce je ostalo duže sjati
na tamnožutoj pozadini neba
i ptice su zbunjeno pjevale noći,
obučenoj u maskirnu boju dana.
Još se ništa nije znalo!
Tek jutro,taj vječiti sudac,
isprosi oprost za lutalicu vječnu.
Za vagabunda.
Tad noć vrati svoj mir
i sve što uz to ide,
a sunce zadrža kostim.
Jednom,
opet,
da ti uđe u san,
u dan, u život tvoj.
