Thursday, 2024-11-28, 17.42.46
Welcome Guest | RSS
[SEARCH_TITLE]
[SEARCH_FORM]
Main | Blog | Registration | Login
//fajas43.ucoz.net kao i http://kkkprokosovici.ucoz....
Login form
Site menu

Kategorije
Vicevi [0] Zrnca mudrosti [0] Pjesme [6]

Pretraga

Anketa
Ocijenite ovu stranicu
Total of answers: 8

Statistika

Total online: 12
Guests: 12
Users: 0

Kalendar
«  February 2009  »
SuMoTuWeThFrSa
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728

Prijateljski url
  • Create your own site

  • Arhiva unosa

    Main » 2009 » February » 01
    Ružičasto mi odgovara
    zato što sve boje mogu spojiti
    u jednu boju 
    boju ljubavi!
    Samo da jos načinim nijanse 
    i da u pinku probdijem ostatak noći.
    Tamo gdje boje ratove vode
    tu,sigurno drugi nemaju mjesta.
    Tu sam sreo tebe.
    Za noć više vremena nemam 
    i tamo gdje nalazim tebe
    to je mjesto gdje sam izgubio sebe.
    Ćuteći prilazim sa izgubljenih stvari
    na nova jutra posle napornih noci i mucenja sebe.
    Tu, u pinku odlazem zore sa nadom
    da idem ka novome jutru.
    Category: Pjesme | Views: 640 | Added by: fajas43 | Date: 2009-02-01 | Comments (0)

    Mjesec sam zatvorio u kavez.
    Ptice pustio da cvrkuću sa grane.
    Svjetlo obasjava mračnu ulicu
    kroz prozor što gleda na vrt.
    Tamo u sjeni hrizanteme
    sakupljam rosu sa latice meke,
    da umijem jutro što stiže.
    U pospanom licu usnule zore,
    tražim tvoj otisak na plahti
    i spuštam cvijet na jastuk meki,
    mirisom da ti poželim
    radostan dan!
    Category: Pjesme | Views: 695 | Added by: fajas43 | Date: 2009-02-01 | Comments (0)

    Čemu pjesma kad oči su vlažne
    Čemu riječi kad treperi duša
    zašto tijelo mora biti toplo
    kad davno smo izgubili snagu
    čemu suze
    bol smo potopili čašom vina za kafanskim stolom
    čemu ljubav kad skrivamo ruke
    od dodira izgubljenih snova
    čemu pjesma
    čemu riječi glupe
    kad možemo živjeti ovako
    Category: Pjesme | Views: 602 | Added by: fajas43 | Date: 2009-02-01 | Comments (0)

    Te noći
    sunce je ostalo duže sjati
    na tamnožutoj pozadini neba
    i ptice su zbunjeno pjevale noći,
    obučenoj u maskirnu boju dana.
    Još se ništa nije znalo!
    Tek jutro,taj vječiti sudac,
    isprosi oprost za lutalicu vječnu.
    Za vagabunda.
    Tad noć vrati svoj mir
    i sve što uz to ide,
    a sunce zadrža kostim.
    Jednom,
    opet,
    da ti uđe u san,
    u dan,
    u život tvoj.
    Category: Pjesme | Views: 663 | Added by: fajas43 | Date: 2009-02-01 | Comments (0)


    Copyright MyCorp © 2024
    Site managed by uCoz